EU primjenjuje carinu od 3 EUR po komadu na pošiljke e-trgovine male vrijednosti

Jedna od najvećih promjena uvoza e-trgovine male vrijednosti od uvođenja sustava „sve na jednom mjestu” za uvoz 2021. ukidanje je izuzeća od carina na uvoz male vrijednosti u EU od 1. srpnja 2026.

Dosad je roba otpremljena iz trećih zemalja čija stvarna vrijednost iznosi 150 EUR ili manje mogla ući u EU bez plaćanja carina. To izuzeće, poznato kao oslobođenje od carine male vrijednosti, nestaje stupanjem na snagu Uredbe Vijeća (EU) 2026/382, kojom se uvodi i privremena carina u iznosu od 3 EUR po komadu, koja se primjenjuje od 1. srpnja 2026. do 1. srpnja 2028., datuma predviđenog za pokretanje centra EU-a za carinske podatke predviđenog u carinskoj reformi EU-a. Od tog trenutka roba podliježe uobičajenoj tarifi u skladu s njezinim razvrstavanjem u carinsku tarifu, osim ako je produljena ako ta infrastruktura ne radi u zadanom roku.

Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2026/1200 objavljenom 8. lipnja prilagođavaju se posebni mehanizmi za carinsku obradu, jamstva, deklaracije i nove obveze identifikacije proizvoda kako bi se carina od 3 EUR mogla primjenjivati operativno i u skladu s postojećim nacionalnim informacijskim sustavima.

Komisija je objavila i poseban vodič o primjeni te privremene carine od 3 EUR na uvoz male vrijednosti, referentni dokument za tumačenje načina primjene novog režima u deklaracijama H1, H6 i H7 te za pripremu carinskih i logističkih sustava prije stupanja na snagu novih zahtjeva u pogledu podataka.

U oba teksta pojašnjava se da se carina od 3 EUR primjenjuje na sve pošiljke čija stvarna vrijednost iznosi 150 EUR ili manje i koje odgovaraju prodaji na daljinu uvezene robe, bez obzira na primijenjeni sustav PDV-a (IOSS, posebni postupci ili standardni PDV na uvoz) i vrstu upotrijebljene deklaracije (H1, H6 ili H7). Ta se carina primjenjuje i na proizvode koji su prethodno bili isključeni iz tarifnog izuzeća, kao što su alkohol, parfemi i duhan, te više nije relevantno otprema li se roba izravno primatelju.

Što znači „stavka”

Naknada od 3 EUR primjenjuje se po prijavljenoj stavci, pri čemu „stavka” znači svaka jedinica proizvoda koja je deklarirana u zasebnom retku. Konkretno, Komisija definira „stavku” kao jednu ili više roba u pošiljci s istim tarifnim razvrstavanjem, opisom i, ako je primjenjivo, podrijetlom. Međutim, zbog ograničenja postojećih IT sustava, tarifa od 3 EUR automatski će se primjenjivati po deklaracijskom retku, bez obzira na broj stavki uključenih u taj redak, pod uvjetom da ukupna stvarna vrijednost pošiljke ne premašuje 150 EUR.

Ta razlika ima izravne gospodarske posljedice ovisno o vrsti upotrijebljene deklaracije. U slučaju pošiljke s tri robe koje dijele istu oznaku KN (8 znamenki), ali imaju različitu oznaku TARIC (10 znamenki): u H6 ili H7 mogli bi se grupirati u jednu liniju i oporezivati samo 3 eura, dok bi u H1 generirali tri različite linije i ukupno 9 eura. To je zato što se zahtijevani stupanj razvrstavanja u carinsku tarifu razlikuje ovisno o vrsti deklaracije:

• U deklaraciji H6 zahtijeva se razvrstavanje na 8 znamenki (kombinirana nomenklatura, KN). Stavke s različitom oznakom TARIC, ali s istom oznakom KN, također se mogu grupirati u jednu liniju, s jedinstvenom tarifom od 3 EUR.
• U deklaraciji H7 zahtijevana razina je 6 znamenki (Harmonizirani sustav, HS). Stavke s različitom oznakom TARIC, ali s istom oznakom HS, mogu se grupirati u jednu liniju, pri čemu se oporezuje jedinstvena tarifa od 3 eura.
• U deklaraciji H1 razvrstavanje se zahtijeva na 10 znamenki TARIC-a, uz razdvajanje prema opisu i podrijetlu. Nije moguće grupirati stavke s različitom oznakom TARIC čak i ako dijele istu oznaku HS.

U sljedećoj tablici sažeto je prikazano kako se pristojba razlikuje ovisno o vrsti deklaracije:

U Vodiču se ističe da grupiranje robe iz iste pošiljke razvrstane u različite tarifne podbrojeve radi primjene najviše carinske stope, kako je utvrđeno u članku 177. CZU-a i članku 228. stavku 1. Uredbe (EU) 2015/2447 (kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2026/1200), nije dopušteno ako se primjenjuje privremena carina od 3 EUR.

Prodaja na daljinu

Privremena tarifa od 3 EUR primjenjuje se na robu koja se prodaje u transakcijama koje se smatraju prodajom na daljinu uvezene robe (B2C). U vodiču Komisije precizno je definirano koje se transakcije smatraju prodajom na daljinu te su utvrđena četiri kumulativna uvjeta:

1. Robu mora isporučiti porezni obveznik (uključujući digitalne platforme kao „pretpostavljive dobavljače” u skladu s člankom 14.a Direktive o PDV-u) kupcu na carinskom području Unije.
2. Isporuka se mora izvršiti krajnjem potrošaču ili poreznom obvezniku/pravnoj osobi čija stjecanja unutar Zajednice ne podliježu PDV-u:
   • Porezni obveznik „nekupac unutar Zajednice”: ima PDV broj, ali nije obvezan prijaviti stjecanja unutar Zajednice: mala poduzeća prema franšiznom režimu, ona koja obavljaju izuzete transakcije bez prava na odbitak (klinike), porezni obveznici prema posebnom režimu (poljoprivrednici)
   • pravna osoba koja ne podliježe PDV-u, kao što su javna tijela ili institucije.
3. Roba se mora nalaziti u trećoj zemlji ili području u trenutku isporuke. U transakcijama u okviru IOSS-a oporezivi događaj za PDV nastaje u trenutku prihvaćanja plaćanja, bez obzira na to kada je izvršeno stvarno plaćanje.
4. Robu kupcu mora otpremiti ili prevesti dobavljač ili netko drugi u njegovo ime (s njegovom intervencijom, čak i ako je neizravna). Slučajevi u kojima kupac sam preuzme robu ili ugovori prijevoz bez intervencije prodavatelja izričito su isključeni iz opsega prodaje na daljinu.

Ograničenja izbjegavanja carinskih mjera: Prodaja u carinskim skladištima i umjetno grupiranje pojedinačnih pošiljaka

Prodaja robe u carinskim skladištima

Kad je riječ o carinskim skladištima, u Vodiču se izričito pojašnjava da se roba koja se prodaje potrošačima dok je pohranjena u carinskom skladištu ne može smatrati prodajom na daljinu za potrebe prijelazne tarife. Naime, na temelju carinskog zakonodavstva i Direktive o PDV-u carinska skladišta ne mogu se upotrebljavati za maloprodaju, a roba namijenjena konačnoj potrošnji ne može ostati obuhvaćena tim sustavom.

Stoga dobavljač koji želi potrošačima u EU-u isporučiti robu uskladištenu u carinskom skladištu prvo je mora pustiti u slobodni promet.

Grupiranje pojedinačnih pošiljaka (klauzula protiv zlouporabe)

Kad je riječ o umjetnom grupiranju pošiljaka, ako carinska tijela nakon provjere deklaracije otkriju da zapravo grupiraju pojedinačnu prodaju na daljinu kako bi smanjila broj linija, a time i iznos tarife, ona ih moraju tretirati kao takve i primjenjivati carinu zasebno. Među glavnim pokazateljima koji mogu dati ovu praksu su:

• prisutnost pojedinačnih oznaka ili upućivanja s različitim konačnim odredištima unutar iste pošiljke,
• učestalost takvih izjava istog gospodarskog subjekta,
• informacije o kontekstu u kojem operator obično posluje (bilo da se obično bavi prodajom na daljinu),
• nedosljednosti između prijavljenog kupca i stvarne prirode transakcije.

Nove informacije koje treba uključiti u uvozne deklaracije

Oznake F48, F49 i F53 koje se primjenjuju od 1. srpnja 2026.

Od stupanja na snagu privremene carine od 3 EUR u podatkovnom elementu „12 03 000 000 Popratna isprava” na uvoznoj deklaraciji mora se navesti odgovarajuća oznaka za identifikaciju primijenjenog postupka PDV-a.

U tablici u nastavku prikazano je kada se može primijeniti svaki postupak:

*P&R: Zabrane i ograničenja

Identifikacijska oznaka proizvoda (PID): Obvezno od 1. studenoga 2026.

Još jedna promjena s velikim operativnim učinkom uvođenje je identifikacijskih oznaka proizvoda, poznatih kao PID-ovi, koje se moraju prijaviti carini za prodaju na daljinu pri uvozu od 1. studenoga 2026. Njegov je cilj poboljšati sljedivost proizvoda koji se prodaju u e-trgovini i olakšati carinske provjere, posebno u pogledu sigurnosti, usklađenosti s propisima, zabrana i ograničenja.

Informacije o proizvodu moraju u potpunosti i točno teći od prodavatelja, tržišta ili platforme do carinskog deklaranta, a generički opis proizvoda više neće biti dovoljan.

Gospodarski subjekti osiguravaju da su identifikacijske oznake ispravno zabilježene, potvrđene, poslane i deklarirane u podatkovnom elementu „Popratne isprave” uvozne deklaracije:

Carina od 3 EUR zasebna je mjera od naknade za postupanje usmjerena na pokrivanje troškova carinske prerade, o kojoj se trenutačno raspravlja i koja bi se mogla uvesti krajem 2026. (rok je 1. studenoga 2026.).

Očekuje se da će se tim novim carinskim pravilima za e-trgovinu ojačati carinska unija EU-a i pomoći carinskim tijelima da zaštite ne samo maloprodaju u EU-u nego i potrošače u EU-u od sve veće konkurencije internetskih platformi u inozemstvu.

Dodatne informacije

• Uredba Vijeća (EU) 2026/382 od 11. veljače 2026. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1186/2009 u pogledu ukidanja oslobođenja od carina na temelju praga
• Provedbena uredba Komisije (EU) 2026/1200 оd 5. lipnja 2026. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) 2015/2447 u pogledu pravila o provedbi privremene carine od 3 EUR na prodaju na daljinu uvezene robe u pošiljci čija stvarna vrijednost ne premašuje 150 EUR
• GU TAXUD – Vijesti: Smjernice i pravni tekst o privremenoj paušalnoj naknadi za uvoz male vrijednosti koji će se primjenjivati do 1. srpnja 2028.
• GU TAXUD – UVOZ I IZVOĐIVANJE POSLOVNIH SAVJETOVA LIH VRIJEDNOSTI – Privremena carina u iznosu od 3 EUR „Smjernice za države članice i trgovinu”